Koncesiju za obavljanje dimnjačarskih poslova u Rijeci dobila tvrtka Dimnjačar, čiji je direktor nedavno osuđen zbog milijunske makinacije

Gradsko vijeće Grada Rijeke je, na temelju prijedloga riječkog gradonačelnika Marka Filipovića, donijelo odluku o davanju koncesije za obavljanje dimnjačarskih poslova na području Rijeke tvrtki Dimnjačar, sa sjedištem u riječkoj Vodovodnoj ulici. Koncesijska naknada iznosi 357 tisuća kuna godišnje (bez PDV-a), a koncesija se daje na rok od pet godina. Nakon što odluka postane izvršna sklopit će se ugovor s koncesionarom, tvrtkom Dimnjačar koja je jedina dostavila ponudu za obavljanje dimnjačarskih poslova.
Bit je to odluke o davanju koncesije koja, iako formalno bez zamjerki, ipak ima sjenu, teško je izbjeći i pogled na stvari po kojem je dodjela koncesije ipak kontaminirana.

PRESUDA NIJE PRAVOMOĆNA, A KAZNENO DJELO NIJE NA POPISU ZA ISKLJUČENJE

Naime, koncesija je dana tvrtki čiji je direktor, odnosno član uprave Željko Dolak nedavno u riječkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen – istina, uvjetno – zbog milijunske makinacije. Oglašen je krivim za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo za koje mu je sud izrekao uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora. Riječ je o financijskim makinacijama kojima je za oko 1,77 milijuna kuna oštetio tvrtku na čijem je čelu. Sud je i odredio da je Dolak dužan platiti 10 tisuća kuna na ime troškova postupka i još oko 13 tisuća kuna na ime drugih troškova, ponajviše angažmana vještaka.
No, što se tiče odluke o davanju koncesije Dimnjačaru, sve je u skladu sa zakonom. Prema Zakonu o koncesijama, davatelj koncesije je obvezan isključiti ponuditelja iz postupka davanja koncesije ako u bilo kojem trenutku utvrdi da je, među ostalim, član upravljačkog tijela ponuditelja pravomoćnom presudom osuđen za neko od kaznenih djela koja su točno precizirana. Ali, presuda direktoru Dimnjačara nije pravomoćna. K tome, višekratnim iščitavanjem popisa kaznenih djela koja priječe davanje koncesije došli smo do zaključka da među njima nije i kazneno djelo za koje je oglašen krivim Dolak.

Dakle, i da je presuda pravomoćna, ne bi bilo zapreka da tvrtka kojoj je na čelu dobije koncesiju, a visina štete pričinjene kaznenim djelom nije ni od kakvog utjecaja.

IZJAVA O NEOSUĐIVANOSTI

Dimnjačar je Gradu Rijeci dostavio i izjavu Željka Dolaka, ovjerenu kod javnog bilježnika, da ni on ni itko od čelnih ljudi tvrtke nisu pravomoćno osuđeni za kaznena djela koja se navode u Zakonu o koncesijama. Zanimljivo je da je izjava dana samo tri dana nakon što je direktoru Dimnjačara presudu izreklo vijeće sutkinje Ike Šarić. Otvaranje ponuda za koncesiju obavljeno je 4. studenog, dakle, 11 dana nakon presude riječkog suda.

DIREKTOR TVRTKE – “DIMNJAČAR MAJSTOR”

U obrazloženju odluke gradskog vijeća o davanju koncesije Dimnjačaru navodi se da tvrtka ispunjava sve uvjete propisane dokumentacijom za nadmetanje.
U prijedlogu gradonačelnika da se koncesija dodijeli Dimnjačaru navodi se i da je imenovano stručno povjerenstvo za davanje koncesije koje je izradilo studiju opravdanosti davanja koncesije, a njome je procijenjena vrijednost koncesije na 20 milijuna kuna. Stručno povjerenstvo je utvrdilo i da je Dimnjačar dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku novčanog pologa od 354 tisuće kuna, u visini koncesijske naknade koju je početno utvrdilo povjerenstvo. Povjerenstvo je utvrdilo da je ponuda Dimnjačara valjana, te da ne postoje razlozi isključenja. Javnom otvaranju ponuda, na kojem je utvrđeno da je stigla samo jedna, Dimnjačareva, prisustvovao je i sam Željko Dolak.
U dokumentaciji vezanoj za dodjelu koncesije može se iščitati i da je ponuditelj za koncesiju morao imati na raspolaganju potreban broj dimnjača (12). U popisu dimnjačara zaposlenika navodi se i sam – direktor Željko Dolak, kao “dimnjačar majstor”.

VIJEĆE SUTKINJE ŠARIĆ OSUDILO GA ZBOG MALVERZACIJA S KUPOVINOM UDJELA TVRTKE

Zasad nepravomoćnom presudom Dolak je oglašen krivim za slučaj kojim je pričinjena šteta tvrtki Dimnjačar kroz kupoprodaju udjela te firme. Tužiteljstvo ga je optuživalo da je u razlici u cijeni plaćenoj udjelničarima i iznosa kojeg je on nedugo kasnije platio, oštetio dimnjačarsku tvrtku sa sjedištem u riječkoj Vodovodnoj ulici za – po prvotnoj optužbi – oko 1,94 milijuna kuna, ali je na kraju inkriminacija spuštena na oko 1,77 milijuna kuna. No, valja istaknuti da je Dolak tvrtki vratio udjele, dobivene u sumnjivim okolnostima, kada je počela istraga o slučaju.
– Optuženik je postupao s ciljem da tvrtka postane obiteljska, njegova i supruge, na uštrb ostalih. Cijena od oko 151 tisuće kuna po kojoj je došao do 37 posto udjela nije bila odgovarajuća, optuženi to dobro zna. U ovom slučaju okrivljenik nije postupao u interesu trgovačkog društva kojem je na čelu, nego u osobnom interesu – napomenula je sutkinja Ika Šarić za objave presude.

Dolaku je suđenje počelo pod optužbom za još jednu točku, da je poznatu riječku dimnjačarsku tvrtku oštetio za oko 475 tisuća kuna kroz posao kojim je ta firma kupila njegovo poduzeće Lupo, u kojem je također bio direktor. Ali, tijekom suđenja je tužiteljstvo odustalo od te inkriminacije.