Inicijativa tvrtke Rijeka plus s nedavnom provedenom anketom među građanima na temu riječkih tržnica i kako poboljšati rad nije baš naišla na plodno tlo kod prodavača na riječkim tržnicama, posebno glavnoj. “Lakše je doći do predsjednika države Milanovića, nego do nekog iz Uprave Rijeka plusa vezano za tržnice. Trebali su anketirati nas, da čuju naše zahtjeve, probleme, pa čak da im izneseno praktična rješenja na dobrobit i nas i kupaca, no, bojimo se da nema dvosmjerne komunikacije dugo vremena”, kažu nam prodavači.
Da neke efikasne, konstruktivne komunikacije između prodavača i uprave nadležne tvrtke nema, svjedoči posljednji primjer Zlatka Sablića, vlasnika firme Agrofung, koji se bavi prodajom gljiva, šumskih i šampinjona. Kupci su mogli primijetiti da kod ulaza u ribarnicu tog vrijednog čovjeka koji je na štandu prodavao gljive 37 godina – više nema!
– Sve bi bilo daleko bezbolnije da smo otkaz ugovora zbog duga dobili na kućnu adresu. Da odmah budem jasan, imali smo dug, ne bježimo od toga, ali barem smo mogli biti obaviješteni na vrijeme da nam se otkazuje ugovor o najmu. Ovako smo u petak dobili usmenu obavijest našeg koordinatora, s kojim svakodnevno komuniciramo na tržnici, da imamo tri dana rok da iselimo sa štanda, govori Sablić. – Hladnjača i pultovi su moji, bio sam prilično iznenađen brzinom iseljavanja, a da o tome nisam ni na koji drugi način obaviješten, barem da se pristojno iselimo. Krenuo sam u taj petak do uprave, no, hladan tuš, nismo se najavili i nitko nas nije mogao primiti na razgovor. Malo smo bili neugodno iznenađeni postupcima zaposlenika, više od trideset godina smo zapravo partneri. Žao mi je što smo tek preko poznatih u Gradu Rijeci, zatraživši pomoć, uspjeli početkom drugog tjedna, u ponedjeljak, razgovarati s v. d. direktorom Rijeka plusa Vladom Mezakom.
Iako se tek prihvatio dužnosti direktora, pokušavao je iznaći načine kako nam pomoći, zapravo jedini koji je s nama razgovarao i uspio riješiti neke tekuće probleme vezano za hladnjak i prodajni pult, u smislu da ga ne moramo seliti. Dogovor je da barem ostavimo prodajno mjesto par mjeseci, dok ne platimo dug, ali i u budućem radu proširimo asortiman robe za prodaju, jer doista je teško prodavati samo gljive, to se nikako više ne isplati. Dok platiš štand, knjigovođu i ostale troškove nikako ne možeš biti na pozitivnoj nuli. Sad mi se više isplati biti kući i ne raditi još veće dugove. Sad nam predstoji u Upravi izlistavanje naših obveza prema tržnici i kad vratimo dugove, razgovarat ćemo. Nadam se uz poslovnu i pristojnu komunikaciju, kaže nam Sablić.
