Područje Lisine predstavlja važan primjer bogatstva krškog reljefa. Na Lisini nalazimo cijeli spektar površinskih i podzemnih oblika, koji nastaju zajedničkim djelovanjem vode i stijena tijekom dugoga vremenskog razdoblja. Lisina je zato idealan interpretacijski poligon –prirodna učionica za upoznavanje krških fenomena.
Što je krš?
Krš je krajolik nastao okršavanjem karbonatnih stijena (vapnenca i dolomita). Taj proces pokreće voda obogaćena ugljičnim dioksidom, koja polako otapa stijene i oblikuje specifične geomorfološke strukture. Za proučavanje krša posebno je važan Dinarski krš, kojem pripada i područje Lisina. On je u svjetskoj znanosti prepoznat kao klasični tip krša, prototip na kojem su definirani mnogi pojmovi krške morfologije i hidrogeologije.
Voda – glavni kreator krša
Voda je najvažniji čimbenik u oblikovanju krškog reljefa. Na površini se rijetko zadržava jer brzo procjeđuje u podzemlje, u podzemlju oblikuje kanale, špilje i kavernu, pa ponovno izlazi na površinu kroz izvore i vrela. Za krš su specifične estavele – prirodni otvori koji u sušnim razdobljima funkcioniraju kao ponori, a u razdoblju visokog vodostaja postaju izvori.
Krški oblici na Lisini
Na području Lisine najčešće nailazimo na: škrape – sitna, žljebasta udubljenja na stijenama, ponikve – ljevkasta udubljenja širine do nekoliko stotina metara, ponore i jame – otvore koji vode u podzemne prostore, urušene vrtače – nastale urušavanjem podzemnih šupljina i špilje – različitih tipova (od ponora do epifreatičnih špilja).
Lisina pripada dubokom kršu, gdje oborinske vode odmah poniru, a stalnih površinskih vodotoka nema. Ovdje dominira kemijsko otapanje stijena i oblikovanje reljefa u vidu korozijskih vrtača i kupolastih uzvišenja.
Ponikve – prepoznatljiv simbol krša
Ponikva (sinkhole, doline) prirodno je, okruglo ili eliptično udubljenje čije je dno često prekriveno plodnim tlom
– crvenicom. Njihova širina uvijek je veća od dubine. Prema postanku razlikujemo: korozijske ponikve – nastale otapanjem stijena i urušne ponikve – nastale urušavanjem podzemnih šupljina. Na Lisini nalazimo obje vrste, a u kasnijim fazama razvoja urušne ponikve postupno poprimaju blaže nagibe i zaravnjenija dna.
Čovjek i ponikve
Ponikve nisu oblikovale samo prirodne sile. Čovjek je stoljećima prilagođavao ove udubine svojim potrebama. Najčešće su služile za tradicijsku poljoprivredu i ispašu stoke. Rubovi su se ograđivali suhozidima, čime su ponikve pretvarane u sigurne torove za ovce i koze. Tako na Lisini možemo proučavati suživot prirodnih procesa i ljudske prilagodbe krškom prostoru.
Zašto učiti na Lisini?
Lisina je idealan prostor za edukaciju o kršu jer se na malom području mogu vidjeti gotovo svi osnovni oblici i procesi: kako voda oblikuje površinu i podzemlje, kako nastaju i razvijaju se ponikve, kako prirodni oblici dobivaju novu funkciju u ljudskoj kulturi. Interpretacijski poligon Lisina tako postaje učionica na otvorenom, u kojoj se krš može doživjeti, razumjeti i povezati s načinom života ljudi tijekom povijesti. Lisina nas uči da je krš više od geološkog fenomena – to je krajolik u kojem priroda i čovjek stoljećima stvaraju jedinstvenu priču.
Izrada: Općina Matulji
Stručni članak izrađen je u sklopu projekta transPlant – Integrativna prekogranična zaštita Natura 2000 biljnih vrsta i staništa, financiranog kroz Program Interreg Slovenija – Hrvatska 2021.–2027 , sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
