Vlatko Jovičić (48) iz Pule osuđen je na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog toga što je kao voditelj Službe općeg kriminaliteta Policijske uprave istarske primio mito od najmanje 23 tisuće eura, u novcu i vrijednim satovima marke Tag Heuer i Rolex. Presudilo je tako vijeće Županijskog suda u Rijeci pod predsjedanjem suca Domagoja Vučkova, koje je Jovičića oglasilo krivim za dva kaznena djela trgovanja utjecajem, te mu izreklo jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine.
Postane li presuda pravomoćna, Jovičiću je za odslužiti veliku većinu izrečene kazne, s obzirom da je lišen slobode bio samo 15 dana, na početku istrage, a nakon toga se branio sa slobode. Sud je odlučio i da se oduzima imovinska korist koju je Jovičić ostvario primljenim mitom, što znači da se oduzimaju dva sata, Tag Heuer i Rolex, vrijedni ukupno sedam tisuća eura, te u novcu oko 13 tisuća eura (Jovičić je nakon događaja uplatio nešto manje od tri tisuće eura), što sve postaje imovina Republike Hrvatske.
Drugooptuženi Zdravko Mirosavljević (49), ugostitelj iz Podcrkavlja, mjesta u Brodsko-posavskoj županiji, osuđen je na uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana, s rokom kušnje od dvije godine, zbog pomaganja u davanju mita za trgovanje utjecajem. Obojica osuđenih dužna su platiti ukupno više tisuća eura na ime troškova postupka, putnih troškova svjedoka i vještačenja. Ni Jovičić ni Mirosavljević nisu se pojavili na objavi presude, ali to nisu ni bili obavezni.
Zasad nepravomoćna presuda epilog je dugotrajnog sudskog postupka u riječkom Županijskom sudu u kojem je glavnooptuženi bio Jovičić, bivši visokopozicionirani pulski policijski dužnosnik. Među okrivljenima u optužnici USKOK-a nekada je bio i Miro Oblak – veliki švicarsko-slovenski biznismen, poznat i iz afere “Hypo” – ali se on ranije nagodio s USKOK-om oko kazne, pa je donesena presuda na temelju sporazuma stranaka. Četvrti okrivljeni sudionik ove nekada velike afere, poduzetnik, u međuvremenu je preminuo.
Inkriminirana događanja datiraju od studenog 2012. do prosinca 2014. godine, a bit je u tome da je Vlatko Jovičić oglašen krivim jer je zahtijevao i primio mito temeljem iskorištavanja svog službenog položaja. Sudsko vijeće je ocijenilo dokazanim da je Vlatko Jovičić, kao tadašnji voditelj Službe općeg kriminaliteta u Policijskoj upravi istarskoj, obratio se Miri Oblaku, nekada suvlasniku tvrtki iz Umaga, protiv kojega je, kao i protiv više drugih fizičkih i pravnih osoba, Odjel gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave istarske provodio kriminalističku obradu. Jovičić mu je ponudio da može, s obzirom na svoju poziciju, odnosno autoritet funkcije koju je obnašao, dobivati informacije i utjecati na ishod kriminalističkog istraživanja koje provodi njemu poznata službenica. Miro Oblak je na to pristao, zainteresiran kako o tijeku obrade zbog više podnesenih kaznenih prijava protiv njega i s njim povezanih osoba, tako i o pozitivnom ishodu takvih obrada.
Nakon toga je Vlatko Jovičić u kontaktima s dvjema policijskim službenicama iz Službe gospodarskog kriminaliteta raspitivao se o tijeku tog kriminalističkog istraživanja, pozitivno prikazujući Miru Oblaka i njegovu partnericu u biznisu, govoreći da su prijave protiv njih lažne i da nisu počinili kaznena djela, ujedno tražeći od jedne službenice „ako može što napraviti“, sve u nastojanju da se usmjeri kriminalističko istraživanje u pravcu koji će biti povoljan za prijašnju upravu tvrtke na koju su preneseni poslovni udjeli druge tvrtke. Istovremeno je Jovičić u osobnim susretima u ugostiteljskim objektima prenosio Miri Oblaku dobivena saznanja, pa tako i ono da je, unatoč njegovom angažmanu, Županijskom državnom odvjetništvu u Puli podneseno posebno izvješće u kolovozu 2014. godine.
Po saznanju da Miro Oblak vodi pred Trgovačkim sudu u Zagrebu parnicu protiv Hypo banke, Jovičić mu je ponudio da može preko svoje poznanice, sutkinje tog suda, požuriti postupanje u predmetu. Tako je u studenom 2014. godine, suglasno dogovoru, stupio u kontakt s jednom osobom, tražeći od nje da utječe na požurivanje rješavanja predmeta, ujedno je nastojeći povezati s tužiteljima u predmetu, pozivajući je na ručak i vikend u Istri, na što, međutim, ona nije pristala. Za te protuusluge Vlatko Jovičić je u više navrata tražio novčane iznose i poklone, pa je od Mire Oblaka primio mito, i to u drugoj polovici 2013. godine u iznosu od najmanje 14.000 eura za kupnju vozila „Landrover Freelander“, u 2012. godini ručni sat marke „Tag Heuer“, a u 2013. godini ručni sat „Rolex“, ukupne vrijednosti od 7.000 eura, kao i zatražene novčane iznose, i to iznos od 500 eura 18. studenog 2014. ispred jednog restorana, te dana 25. studenog 2014. godine u jednom stanu u Savudriji najmanje 1.500 eura. USKOK je tvrdio, a sud prihvatio da se radilo o mitu od ukupno najmanje 23.000 eura.
Drugi presuđeni slučaj datira od 10. srpnja 2014. godine. Vlatko Jovičić, kao tadašnji voditelj Službe općeg kriminaliteta u Policijskoj upravi istarskoj, upleo se u kazneno djelo na traženje Zdravka Mirosavljevića, kojem se pak obratio sada već preminuli poduzetnik zbog žurnog rješavanja zahtjeva za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju građevine u Ližnjanu, uz nagradu osobi koja bi ishodila žurno donošenje tog rješenja. Jovičić je pristao da za obećanu naknadu, koristeći autoritet funkcije koju je obnašao, kao i ugled i poznanstva koja je stekao kroz obnašanje funkcije policijskog šefa, ishodi žurno donošenje tog rješenja pri Odsjeku za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije. Vlatko Jovičić je to i učinio te je, po poduzetim aktivnostima voditelja Odsjeka, rješenje o plaćanju naknade od strane općine, poduzetnik za kojeg se urgiralo zaprimio u kolovoza 2014. godine. Ovaj slučaj je također okvalificiran kao Jovičićevo trgovanje utjecajem, da je primio obećanje mita kako bi posredovao iskorištavanjem svoga službenog položaja.
Za objave presude u velikoj dvorani riječkog Županijskog suda predsjednik vijeća, sudac Domagoj Vučkov, u kraćem obrazloženju je istaknuo kako sud smatra dokazanim da je optuženi Vlatko Jovičić perfidno iskorištavao svoju visoku poziciju u Policijskoj upravi istarskoj, tražeći i dobivajući kao mito novac i skupocjene satove. Pokušaj obrane da novac kojeg je primio prikaže kao posudbe ocijenjen je potpuno neprihvatljivim. Sudac je podsjetio da je Jovičić dvije godine nakon događaja uplatio nešto manje od 3.000 eura, što se može shvatiti tek kao fingiranje posudbe, a i kao građenje temelja za bolje vlastito pozicioniranje u kaznenom postupku. Sudac Vučkov je naglasio da se radilo o iznimno složenom predmetu, ali da je i način Jovičićeve obrane utjecao na dugotrajnost postupka.
Odmjeravajući kaznu Jovičiću, sud mu je olakotnim cijenio protek vremena, da je prošlo desetak godina od događaja, dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je otac maloljetnog djeteta.
Vlatko Jovičić, inače diplomirani kriminalist, sada je zaposlen u jednom pulskom poduzeću. Živi u Puli, ali je rodom iz Slavonskog Broda. Prema vlastitom kazivanju, dobrog je imovnog stanja.
Ima pravo žalbe na presudu, što će se zasigurno i dogoditi, pa će u konačnici arbitrirati Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
