Suci Vrhovnog suda nisu se složili s kaznama koje je riječki sud izrekao Hani Budinski, ranije Gržetić (43) iz Omišlja i Viktoru Brnobiću (46) iz Kostrene, roditeljima dječaka koji je prije šest godina, u dobi od nepunih deset godina, preminuo od zloćudne bolesti, nakon neliječenja. Umjesto bezuvjetnog zatvora od godinu, odnosno godinu i pol, dobili su godinu uvjetno
Krivi su što su kao roditelji grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje, ali nije nedvojbeno dokazano, pa nisu za to ni odgovorni, da su tako skrivili njegovu smrt.
Presudio je tako u listopadu 2018. godine riječki Županijski sud, a s takvim stajalištem složio se sada i Vrhovni sud Republike Hrvatske. No, suci Vrhovnog suda – kako ekskluzivno doznaje portal Burin – nisu prihvatili kazne koje je izrekao riječki sud, već su značajno ublažili sankcije Hani Budinski, ranije Gržetić (43) iz Omišlja i Viktoru Brnobiću (46) iz Kostrene, roditeljima dječaka koji je prije šest godina, u dobi od nepunih deset godina, preminuo od zloćudne bolesti, nakon neliječenja posljedica ne-Hodgkinovog limfoma.
Ukinut dio presude o troškovima postupka
Zbog »povrede djetetovih prava«, majci djeteta je riječki sud izrekao godinu dana bezuvjetnog zatvora, dok je otac dobio godinu i pol dana zatvora, no Vrhovni sud je konačne kazne pretvorio u uvjetne kazne zatvora. Oboje je izrečeno godinu dana uvjetnog zatvora, a sankcija se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo. Ova odluka Vrhovnog suda je pravomoćna, konačni je ovo epilog slučaja što je izazvao veliku pažnju javnosti, ne samo riječke regije. Ipak, ukinut je dio prvostupanjske presude o troškovima kaznenog postupka koje trebaju snositi okrivljenici i o tome će riječki sud morati nanovo odlučivati, mada je to nevažno za bit ovog procesa.
Odbili liječenje djeteta
Presudom Vrhovnog suda Hana Budinski i Viktor Brnobić, koji više ne žive zajedno, sada su i pravomoćno oglašeni krivima da su kao roditelji djeteta kazneno djelo počinili u razdoblju od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine, nakon što su liječnici u riječkom KBC-u utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfoma. Unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili su daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine i konvencionalnim metodama suvremene medicine.
Na izričiti vlastiti zahtjev odveli su dijete iz bolnice, te mu onemogućili potrebnu dijagnostičku obradu i liječenje hematološko-onkoloških bolesnika, te uskratili pravo na liječenje. U optužnici se navodilo da su drugo mišljenje zatražili tek 1. rujna, kada je u klinici u Avianu u Italiji verificirana dijagnoza akutne limfoplastičke leukemije T-fenotipa, što je očekivani klinički tijek neliječenja T-staničnog ne-Hodkinovog limfoma, pa su i tada odbili liječiti dijete konvencionalnim metodama suvremene medicine. Na taj način su pristali uskratiti pravo svom djetetu na liječenje i ozdravljenje, zaključak je i riječkog i Vrhovnog suda, koji nisu prihvatili inkriminaciju iz optužnice da je »uslijed neliječenja došlo do brzog napredovanja zloćudne bolesti i njenog širenja po svim vitalnim organima, što je posljedično dovelo do smrti djeteta 5. rujna 2015. godine«.
Optužba tražila oštriju kaznu
Riječko Županijsko državno odvjetništvo smatralo je da je dječak preminuo upravo zbog neliječenja, da je smrt djeteta prouzročena time da su roditelji grubo prekršili djetetova prava na liječenje, što bi automatski za sobom vuklo i najmanju kaznu od tri godine zatvora. No, ni Vrhovni sud, nakon riječkog Županijskog suda, nije prihvatio tu inkriminirajuću točku, pozvavši se na mišljenje medicinskih eksperata, vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, da smrt djeteta nije sa sigurnošću posljedica neliječenja, odnosno nije sigurno da bi dijete preživjelo, ostalo na životu i nakon 5. rujna 2015. godine, i da se liječilo na adekvatan način, konvencionalnim metodama suvremene medicine.
Portal Burin u posjedu je pisane “presude i rješenja” vijeća Vrhovnog suda koje je svoju konačnu odluku o slučaju donijelo nakon što je arbitriralo o žalbama na presudu riječkog Županijskog suda koje su podnijeli i okrivljenici i njihovi odvjetnici i tužiteljstvo. Optužba je tražila oštriju kaznu, da se preinači presuda riječkog suda i optuženici oglase krivim i za posljedičnu smrt djeteta, dok je obrana pledirala za zaključke u suprotnom smjeru, uz ukidanje presude.
Suci Vrhovnog suda mišljenja su da je vijeće riječkog suda u svim bitnim odrednicama slučaja, osim oko kazne, donijelo pravilne zaključke.
Negativan stav prema kemoterapiji
“Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je pouzdano dokazana kaznena odgovornost optuženika za osnovni oblik kaznenog djela povrede djetetovih prava”, napominju u svom obrazloženju, između ostalog, suci Vrhovnog suda. “Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako cjelokupno ponašanje oboje optuženih kroz nepunih mjesec dana nesumnjivo govori o jasno formiranom negativnom stavu prema kemoterapiji kao konvencionalnom načinu liječenja onkoloških bolesti, te da je takav stav bio presudan kod prosudbe na koji način treba liječiti bolesno dijete”, naveli su u presudi suci najvišeg suda Hrvatske.
Vrhovni sud je detaljno analizirao cijeli slučaj, navodeći, uz ostalo, kako je posve jasno da oboje optuženika, nakon suočavanja s početnom suspektnom teškom malignom bolesti djeteta, koju je nužno i žurno trebalo liječiti, to odbijaju rukovodeći se svojoj laičkom prosudbom o prihvatljivosti liječenja isključivo alternativnim metodama”.
Teza o suodgovornosti institucija nema utjecaja na kaznenu odgovornost roditelja
Žalbena teza o široj (su)odgovornosti institucija (države) zbog nepoduzimanja odgovarajućih mjera u interesu liječenja djeteta nema utjecaja na kaznenu odgovornost optuženih, drži Vrhovni sud. Roditelji su prvi pozvani voditi računa o najboljem interesu svojeg djeteta, a drugo je pitanje je li država trebala brže i učinkovitije reagirati, što nije predmet utvrđivanja suda u kaznenom postupku. Dodaje se i kako proizlazi da je u trenutku otpusta djeteta iz bolnice, na zahtjev optuženih, zdravlje djeteta bilo ugroženo, ali ne i neposredno životno ugroženo, što je pretpostavka za postupak bez pristanka roditelja. Međutim, nakon što su nadležne službe izviještene o pogoršanju stanja djeteta i dva dana prije smrti djeteta od suda zatražile privremenu mjeru, istog je dana sud skrbnicu ovlastio za odluku o dozvoli daljnjeg liječenja, ali su tada dijete i roditelji bili nedostupni za realizaciju liječenja.
NEMA MJESTA TEŽEM KAŽNJAVANJU
Suci Vrhovnog suda drže kako sankcije riječkog suda optuženicima nisu bile primjerene, ukazujući da su kod oboje utvrđene iste olakotne okolnosti, pa je neopravdano Viktoru Brnobiću izrečena teža kazna nego Hani Budinski.
“Nema mjesta težem kažnjavanju”, smatraju suci Vrhovnog suda, koji dodaju da su optuženici inače uredno i brižno skrbili o svojoj djeci, te da je ovo što se dogodilo iznimka koja ih je “po svom nesretnom i tragičnom ishodu zasigurno teško pogodila”.
POZVANA HITNA, NESRETNIK UMRO DVA SATA KASNIJE
Tužna priča, kojom se bavio ovaj sudski postupak, odjeknula je u javnosti nekoliko dana prije dječakove smrti. Dječak je dovezen u Dječju bolnicu Kantrida gdje mu je dijagnosticiran rak limfnih čvorova, ne-Hodgkinov limfom. Kako smo tada pisali, nakon jednog dana provedenog na Kantridi, roditelji su ga izvukli iz bolnice, potpisavši izlazak uz izliku da žele još jedno mišljenje. Liječnici su ih pokušavali odgovoriti od tog plana, ali ih nisu ih poslušali. Otac Viktor tada je u razgovoru za medije rekao da je želio drugo mišljenje, a liječnicima otvoreno kazao da kemoterapija ne dolazi u obzir. »Želio sam probati alternativne načine liječenja, samo da mog sina ne ubije kemoterapija«, objašnjavao je tada otac Viktor.
Inače, dijete je nakon razvoda roditelja živjelo s majkom, a u danima što su uslijedili preko centara za socijalnu skrb pokrenuti su i postupci za lišavanje roditeljske skrbi. S dječakom su pak roditelji otišli 1. rujna u Aviano, te dobili dijagnozu da je bolest progradirala…
Dva dana kasnije stigla je odluka Centra za socijalni rad o oduzimanju djeteta, ali su u međuvremenu roditelji s bolesnim dječakom otišli u Gorski kotar. Djetetu je bivalo sve gore, pozvana je Hitna pomoć, ali je nesretnik umro dva sata kasnije.
KAKO JE RIJEČKI SUD OBRAZLOŽIO PRESUDU
Vijeće riječkog Županijskog suda je za objave presude u listopadu 2018. godine podsjetilo da su se roditelji na suđenju branili da nisu bili svjesni ozbiljnosti zdravstvenog stanja djeteta, tvrdili da o tome nisu bili adekvatno informirani, te da su odlučili odvesti dijete iz Dječje bolnice na Kantridi kako bi zatražili drugo mišljenje, ali je problem nastao i zbog toga što iz te bolnice nisu dobili potrebnu medicinsku dokumentaciju. No, sud te tvrdnje nije ocijenio vjerodostojnim, jer su svjedoci iskazivali drukčije.
Predsjednik vijeća riječkog suda je napomenuo da su liječnici iz bolnice na Kantridi u svojim svjedočenjima rekli da su roditelje djeteta višekratno i detaljno obavijestili o svim posljedicama neliječenja. Među ostalima, Centar za socijalnu skrb ih je kontaktirao nakon odlaska s djetetom iz bolnice, a tada je majka rekla da će odvesti dijete na pregled u zagrebačku bolnicu. Nisu uvažene tvrdnje da im nitko u 20 dana nije rekao da dijete može umrijeti. Moguće posljedice neliječenja pretočene su i na papir, izjave koji su potpisali roditelji kada su otišli s djetetom iz bolnice.
Predsjednik sudskog vijeća je tada ukazao da je psihijatrijsko vještačenje optuženika pokazalo da su u inkriminirano vrijeme bili smanjeno ubrojivi, ali ne bitno, što znači da su bili svjesni svojih postupaka i ozbiljnosti situacije s djetetom. No, željeli su izbjeći kemoterapiju i izveli dijete iz bolnice.
– Na taj način su vlastito uvjerenje o štetnosti kemoterapije stavili ispred interesa vlastitog djeteta – naglasio je sudac, navodeći i iskaz svjedokinje koja je kazala da joj je Brnobić rekao da neće primijeniti kemoterapiju, a ako dijete zbog toga umre, da je tako suđeno, iz čega se da zaključiti da roditelji shvaćali prijeteću situaciju i da mu neliječenjem oduzimaju šansu za ozdravljenjem.
Roditelji su postupali u cilju izbjegavanja liječenja kemoterapijom, o kojoj su imali negativan stav, a pristupili nazoviliječenju posebnom prehranom, tinkturama, kapima, najavivši liječenje alternativnim metodama, pozivanje i bioenergetičara i isjeliteljice, što nema uporišta u priznatim načinima liječenja, drži riječki sud.
– Onemogućili su djetetu liječenje kemoterapijom koja, prema istraživanjima i statističkim podacima, omogućava preživljavanje od bolesti kao u ovom slučaju u 80 do 90 posto slučajeva u idućih pet godina, a u desetogodišnjem razdoblju 70 do 80 posto – podvukao je predsjednik vijeća riječkog suda.
EFIKASNOST LIJEČENJA
Riječkom sudu je indikativan bio i podatak kojeg je iznio jedan liječnik iz bolnice na Kantridi, a on govori da je u riječkom KBC-u u razdoblju od 2011. do 2016. godine liječeno 16 pacijenata s dijagnozom kao dječak Hane i Viktora, a svi su oni – živi (!).
