Težak seksualni delikt dogodio se u srpnju 2018. godine, a žrtva je bila tada 50-godišnja hrvatska državljanka. Zsoltan Denes, tada 21-godišnjak, u ljetnoj noći prišao je neznanki i na silu pokušao s njom imati odnos. Žrtva se opirala i zvala upomoć. Udaljio se, ali se ubrzo vratio s tupim predmetom kojim ju je udario po glavi, nanijevši joj prijelom svoda lubanje. Zatim ju je razodjenuo i silovao. Uspio je pobjeći iz Hrvatske, ali je kasnije izručen
Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je kaznu od četiri i pol godine zatvora 24-godišnjem Mađaru Zsoltanu Denesu koju mu je lani u studenom riječki Županijski sud izrekao zbog silovanja sredovječne žene na otoku Rabu. Time je postala pravomoćna presuda Mađaru koji je oglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode. U izrečenu kaznu uračunava mu se vrijeme provedeno u pritvoru od kraja siječnja prošle godine.
Težak seksualni delikt dogodio se u srpnju 2018. godine na otoku Rabu, a žrtva je bila tada 50-godišnja hrvatska državljanka. Mladić iz Mađarske, tada 21-godišnjak, u ljetnoj noći je prišao toj neznanki i na silu pokušao s njom imati spolni odnos. Žrtva se opirala i zvala pomoć. Udaljio se, ali se za nekoliko minuta vratio s predmetom s kojim će onesposobiti žrtvu. Nesretnicu je udario tim tupim predmetom po glavi, nanijevši joj tešku ozljedu, prijelom svoda lubanje. Žena je pala na tlo, zbog jake boli uslijed teške ozljede glave nije mogla pružiti otpor, a mladi napasnik ju je tada razodjenuo i obavio spolni čin.
Mađar tvrdio da je bio pijan i smanjeno ubrojiv
Grubi i opasni silovatelj je uspio pobjeći iz Hrvatske, ali je godinu i pol dana kasnije uhićen na temelju europskog uhidbenog naloga i početkom veljače prošle godine izručen Hrvatskoj, te smješten u riječki zatvor. Početkom srpnja prošle godine protiv njega je podignuta optužnica, a četiri mjeseca kasnije je nepravomoćno osuđen u riječkom Županijskom sudu.
Na presudu se žalio i osuđeni Mađar, ali su suci Vrhovnog suda ocijenili njegovu žalbu neosnovanom. Mladi Mađar je smatrao da je riječki sud zanemario njegovu obranu da je u vrijeme delikta bio smanjeno ubrojiv, odnosno pod utjecajem alkohola, da je djelomično priznao krivnju i izrazio kajanje. No, Vrhovni sud je zaključio da iz dokazne građe nema mjesta tvrdnji o smanjenoj ubrojivosti optuženika, a i kad bi se prihvatila teza o alkoholiziranosti, nema mjesta blažem kažnjavanju, jer je Mađar osuđivan, već je dolazio u sukob sa zakonom. Suci Vrhovnog suda zaključili su da je kazna od četiri i pol godine zatvora primjerena težini i posljedicama djela.
Olakotne okolnosti
“Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna na koju je optuženik osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za individualizaciju kazne i dao im potom pravilan značaj. Olakotnim je cijenjeno da je optuženik djelo počinio kao mlađi punoljetnik (rođen 1997). U potpunosti je priznao počinjenje djela. Otegotnim je cijenjena prijašnja osuđivanost (zbog imovinskih kaznenih djela)”, navodi se u drugostupanjskoj odluci.
Žrtva traži 300 tisuća kuna
Vrhovni sud se osvrnuo i na činjenicu da je riječki sud žrtvu silovanja, koja je postavila imovinsko-pravni zahtjev od 300 tisuća kuna, uputio na parnicu. Zahtjev nije preciziran, a u obrazloženju odluke najvišeg suda u Hrvatskoj navodi se da je za određivanje pravične naknade potrebno provesti i vještačenja, a tek onda donijeti odluku o naknadi za štetu koja joj je nesumnjivo nanesena.
S druge strane, Vrhovni sud je ukinuo dio presude riječkog suda koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka. Pogrešno je naloženo optuženiku da naknadi troškove tumača jer troškovi usmenog i pisanog prevođenja optuženiku koji ne razumije hrvatski jezik padaju na teret proračunskih sredstava, ukazali su suci Vrhovnog suda, te taj dio slučaja vratili na ponovno rješavanje.
Vrhovni sud se osvrnuo i na činjenicu da je riječki sud žrtvu silovanja, koja je postavila imovinsko-pravni zahtjev od 300 tisuća kuna, uputio na parnicu. Zahtjev nije preciziran, a u obrazloženju odluke najvišeg suda u Hrvatskoj navodi se da je za određivanje pravične naknade potrebno provesti i vještačenja, a tek onda donijeti odluku o naknadi za štetu koja joj je nesumnjivo nanesena.
