Smrt je nasilna. Uzrok smrti je gušenje uslijed stezanja vrata rukama. Oguljotine na hrptu nosa i krvni podljev na usni govore u prilog kombinaciji gušenja stezanjem vrata s istovremenim začepljenjem nosa i usta. Postmortalne ozljede na uški i obrazu žrtve nastale su djelovanjem šumskih glodavaca, najvjerojatnije štakora.
Izjavio je to jutros dr. Dražen Cuculić, predstojnik riječkog Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, dajući svoju dopunu nalaza i mišljenja na nastavku sudskog procesa Alajdinu Krasniqiju (56), rodom iz Prizrena, optuženom za ubojstvo Slavice Dankić, 48-godišnje sobarice i sezonske radnice u hotelu u Baški na otoku Krku, jezivi zločin što se dogodio još prije 17 godina. Krasniqiju, za kojeg se navodi da je državljanin Srbije i Crne Gore, nepoznata boravišta, sudi se u odsutnosti, nedostupan je Hrvatskoj, u bijegu je još od zločina.
Ubijena četiri dana prije pronalaska
Vještak sudske medicine je danas u sudnici detaljno naveo sve ozljede koje je zadobila ubijena Slavonka, rodom iz sela kod Đakova. Precizirao je kako su ogrebotine na vratu žrtve karakterističan nalaz kod mehaničkih asfiksija nastalih uslijed stezanja vrata žrtve rukama. Objasnio je i kako su točkasta krvarenja na spojnici oka i popučnicama uz petehijalno krvarenje na vjeđama, te krvni podljevi na vratnoj muskulaturi, karakterističan nalaz kod strangulacijskih asfiksija. Nesretnica je pred svoj strašan kraj bila trijezna.
– Mišljenja sam da je smrt žrtve mogla nastupiti oko četiri dana prije no što sam je pregledao – konstatirao je dr. Dražen Cuculić, ekspert sudske medicine.
Bilo je predviđeno da danas u velikoj raspravnoj dvorani riječkog Županijskog suda svoj iskaz da i vještakinja za biološke tragove iz Zagreba, ali je ona izostala uz objašnjenje da se mora testirati na koronu, jer je došla u kontakt sa zaraženom osobom. Sudsko vijeće, pod predsjedanjem sutkinje Ksenije Ive Despot, odredilo je nastavak suđenja za mjesec dana.
Krucijalnu ulogu odigralo je DNK vještačenje
Suđenje za jezivo ubojstvo na Krku počelo je tek 17 godina nakon zločina prvenstveno iz razloga jer se čekao kvalitetan dokazni materijal protiv okrivljenog, mada se otpočetka sumnjalo da je ubojica 56-godišnjak iz Prizrena. Misterij ubojstva Slavonke Slavice Dankić s velikom sigurnošću razriješen je u proljeće 2018. godine, 14 godina nakon zločina, a krucijalnu ulogu odigralo je DNK vještačenje koje je pokazalo da je Krasniqi muškarac čiji su tragovi nađeni na mjestu zločina i apartmanu kojeg je koristio. Obrana je pred sucima optužnog vijeća, kada se odlučivalo o opstojnosti optužnice, pledirala da se upravo taj dokaz izdvoji iz slučaja, smatrajući ga nezakonitim. Vijeće je to odbilo, no Krasniqi i njegov branitelj su se žalili Vrhovnom sudu koji je žalbu uvažio, a ponovljenim DNK vještačenjem, nakon što su Krasniqijevoj majci uzeti brisevi i krv, potvrđeno je da je ona majka čovjeka čiji su biološki tragovi pronađeni na mjestu zločina i apartmanu.
Protjeran iz Hrvatske, tad se nije znalo da je ubojica
Priča o ovom intrigantnom slučaju teče tako da se otpočetka sumnjalo da je Slavonku, čije je mrtvo tijelo u travnju 2004. godine pronađeno na bašćanskom predjelu Zarok, u blizini potoka Vela rika, usmrtio njen tadašnji ljubavni partner Alajdin Krasniqi. Policija je protiv njega odmah nakon zločina podnijela kaznenu prijavu, tereteći ga da je golim rukama ubio ženu, ugušivši je. No, konačna potvrda sumnji da je upravo Krasniqi čovjek koji je oduzeo život Slavici Dankić dogodila se tek 14 godina kasnije, kada je stigao krucijalni nalaz DNK vještačenja. Krunski dokaz, na koji se poziva tužiteljstvo, jest u tome da je u travnju 2018. godine u Centru za kriminalistička vještačenja »Ivan Vučetić« u Zagrebu biološkim vještačenjem utvrđeno da je Gjyla Krasniqi majka osobe koja je ostavila trag na papirnatoj maramici pronađenoj u pretrazi apartmana kojeg je unajmio okrivljenik. A DNA profil tragova pronađenih na mjestu zločina pripada muškarcu čiji se profil podudara s onim nađenim u apartmanu u kojem je boravio Krasniqi.
Istraga je pokazala da Alajdin Krasniqi, na koga su pale teške optužbe za ubojstvo, još tri dana prije pronalaska tijela i dan nakon ubojstva, 17. travnja, pobjegao iz Hrvatske. Zapravo, dogodila se situacija da je tog jutra, nešto prije 8 sati, zatečen na graničnom prijelazu Kamensko. Na temelju vize veleposlanstva Republike Hrvatske u Pragu trebao je napustiti državu do 26. ožujka te godine, pa mu je tada Prekršajni sud u Sinju izrekao novčanu kaznu i protjeran je na godinu dana iz Hrvatske. No, u to vrijeme još se nije znalo da je počinitelj ubojstva, tijelo ubijene žene bit će pronađeno tek nekoliko dana kasnije. Tužiteljstvo u svojoj optužnici navodi nekoliko desetaka dokaza na kojima se temelji optužnica protiv Kosovara, koji nikada nije ispitan jer nikada poslije otkrivanja zločina nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu i policiji.
Mrtva pokraj crvene “škode”
Optužnicu protiv Krasniqija riječko Županijsko državno odvjetništvo podignulo je u listopadu 2018. godine, nakon zaokružene istrage. Alajdin Krasniqi je optužen da je Slavicu Dankić ubio na neutvrđenom mjestu na otoku Krku u noći od 15. na 16. travnja 2004. godine, stežući je rukama oko vrata. Njezino mrtvo tijelo pronađeno je četiri dana kasnije, 20. travnja, oko 16 sati, na predjelu Zarok u Baški. Nesretna žena nađena je mrtva pokraj svoje crvene »škode felicije«, đakovačke registracije, u šumskom predjelu, u blizini autokampa Zablaće. Osim očevida na mjestu zločina, obavljena je hitna obdukcija, a ona je pokazala da je njena smrt nasilna, da je uzrok ženine smrti gušenje uslijed stezanja vrata rukama. Utvrđeno je tada da je smrt žrtve nastupila četiri dana ranije. Odmah je pokrenuta potraga za ubojicom, no trag mu se u međuvremenu izgubio.
Na telefonu pričao albanski, a predstavljao se kao Čeh
U istrazi je saslušano je niz svjedoka, među kojima i kolegica koja je sa žrtvom radila u tadašnjem hotelu Zvonimir u Baški. Prisjetila se da je još 2000. godine tijekom sezone došao gost koji se predstavio kao »Indrih«, pa se rodila ljubavna veza između njega i Slavice Dankić. Tri godine kasnije, u ljeto 2003. godine, njihova veza je postala ozbiljnija. Ali, uskoro je strast počela venuti, nastupili su problemi u njihovoj vezi. Bivša kolegica ubijene napomenula je da je Indrih putem telefona uznemiravao cijelu njenu obitelj, vrijeđao ih i prijetio im. Za Indriha je rekla da je jednom prilikom prisustvovala tome da je preko telefona pričao tečnim albanskim jezikom, što joj je bilo čudno, s obzirom da se predstavljao kao Čeh. Sjetila se da je posljednji put vidjela »Indriha« u hotelu za šankom tijekom prijepodneva na dan kada joj je Slavica rekla da ide s njime u Crikvenicu, a njoj poručila da je sačeka u hotelu dok se ne vrati. No, nije se vratila. Sljedećeg dana je sobarica pokucala na vrata sobe koju je koristila žrtva, ali se nitko nije javljao. Rekla je to domaćici hotela, pa su zajedno ušle u žrtvinu sobu. Ali, nije je bilo, iako su u sobi bile njene stvari.
Za Indriha je rekla da je jednom prilikom prisustvovala tome da je preko telefona pričao tečnim albanskim jezikom, što joj je bilo čudno, s obzirom da se predstavljao kao češki državljanin.
Žrtva obnovila vezu s Indrihom
Druga svjedokinja, tadašnja domaćica bašćanskog hotela Zvonimir, istražiteljima je ispričala da joj je svojedobno Slavica, koju je poznavala niz godina, rekla da je obnovila vezu s Indrihom, koji se vratio nakon što je nekoliko godina bio u Americi. Indrih je govorio da u Pragu ima trgovinu s kožnom galanterijom i dječjim potrepštinama za školu. U travnju 2004. godine pojavio se istodobno kada i sezonska radnica Slavica. Kritičnog petka, kada se spoznalo da Slavice više nema, najprije se javila Slavičina nećakinja koja je kazala da joj se ne javlja na telefonske pozive, a isto se događalo i narednog dana. Domaćicu hotela nazvala je i vlasnica apartmana, žena koja je rekla da nema njenog podstanara, spominjući Alena Krasniqija, a po opisu je shvatila da je to isti čovjek, kojeg u hotelu znaju pod imenom Indrih.
Svjedokinja je spoznala da nestanak Slavice ima tragične dimenzije nakon što je sa šeficom recepcije hotela otišla u šetnju. U jednom trenutku su na šumovitom predjelu uočile crveni auto, đakovačke registracije. U autu je prepoznala Slavičin privjesak… Nakon što je pozvana policija, uočile su i tijelo u udubini. Žena, koja je iznajmila apartman optuženom, istražiteljima je rekla da joj se on predstavio kao Čeh, iako je po govoru pomislila da je Albanac, govoreći da planira u Baškoj pokrenuti posao. Nije htio dati na uvid osobne dokumente, već je na komadu papira napisao svoje ime i prezime. Posljednja dva-tri dana prije nestanka ponašao se nervozno, a sve svoje stvari ostavio je u sobi.
Majka žrtve: Optuženik je prijetio mužu da će kćer poslati kući u kovčegu
Otac žrtve je u istrazi kazao da je okrivljenika kao »Jindriha« upoznao kada ga je u rujnu 2003. godine u njihovu obiteljsku kuću dovela kćer Slavica. Otprije je čuo da se druži sa sumnjivim ljudima, pa je jednom prilikom kćeri rekao da ga više ne dovodi u kuću. Nakon toga je Slavica otišla s njime živjeti u Osijek, ali se vratila nakon mjesec dana i rekla da s njime više neće živjeti. »Jindrih« ih je tada počeo učestalo nazivati na kućni telefon i vrijeđati. Slavičin otac se prisjetio da mu je kći jednom rekla da ju je dečko u Osijeku napadao, da ju je htio ubiti čekićem. Kada je oca zvala iz Baške kazala mu je da ju je dečko na putu za Bašku zvao 10-15 puta, a onda je dočekao u Baški i dao joj šamar. Radila je četiri dana, a onda je ubijena. Majka žrtve je u svom svjedočenju kazala kako je »Jindrih« prijetio njenom mužu da će Slavicu poslati kući u kovčegu. Slavičina sestra se pak prisjetila da je njen dečko prijetio da će zapaliti Slavičine roditelje i cijelo selo.
Još 2004. protjeran iz Češke
Optuženiku je još 2004. godine određen pritvor i za njim je raspisana tjeralica, ali ona do danas nije dala rezultata. Iz tužiteljstva Republike Kosovo stigao je odgovor da Krasniqi nije pronađen na prijavljenoj adresi i da nemaju podatak gdje bi se mogao nalaziti. Od Interpola Prag je pak dobivena obavijest da je još 2004. godine protjeran iz Češke.
