Zbog toga što se još uvijek u Zagrebu odlučuje o žalbi na produženje pritvora, u Rijeci je moralo biti odgođeno za danas zakazan nastavak suđenja Mariju Pečaveru (75) iz Selca. On je optužen da je bio “mozak” ubojstva bogatog crikveničkog povratnika Ljube Novaka, likvidiranog 1995. godine za večernjeg jogginga na crikveničkom lungomareu. Na kobno trčanje ga je navukla supruga Snježana Novak, u dogovoru s ljubavnikom Marijom Pečaverom. Pečaveru se sudi tek sada, poslije 30 godina, jer je svo vrijeme bio u bijegu. Izručen je lani nakon što je otkriven u Panami. Ostali sudionici ubojstva – plaćeni ubojica, naručiteljica i pomoćnik – već su osuđeni i izdržali su kazne. Na ovom suđenju oni su svjedoci. Danas je trebala svjedočiti upravo naručiteljica ubojstva Snježana Novak.
I prije ove odgode, suđenje se znatno zakompliciralo jer je krunski svjedok na prošloj raspravi odjednom misteriozno izgubio sjećanje. Na svom suđenju, a potom i na prvom suđenju Pečaveru u odsutnosti, on je teško optužio Pečavera, dobro se sjećajući njegove duboke umiješanosti. Zbog svega toga s velikim zanimanjem očekivalo se današnje svjedočenje optuženikove ljubavnice Snježane Novak, a potom i plaćenog ubojice.
Iz ovog nevjerojatnog slučaja još je jedna osuđena osoba još na slobodi, a to je Pečaverova kći Ana. Ona se krije u inozemstvu. Iz kuloara čujemo o nekim sumnjama da se oko ovog slučaja još uvijek pletu neki novi misteriozni konci. A misteriozna su i događaji koja stalno zapliću priču, postavljajući nova pitanja o vrlo živoj pozadini slučaja.
Kobnog dana, u dogovoru s ljubavnikom, Snježana je navukla supruga na večernji jogging. Znala je da u zasjedi na šetnici kod Selca čeka ubojica kojeg je ona s Pečaverom i ostalim angažirala i platila. Po dogovoru, na kobnom osamljenom mjestu ona je protrčala naprijed… Ubojica je pucao žrtvi u leđa nakon što je Novak, ne sluteći ništa protrčao, pored njega. Snježana se potom vratila. S ubojicom ga je gurnula na kamenje po strani, okrenuvši ga na leđa, sakrivši ranu, fingirajući da je pao za vrijeme trčanja od srčanog udara. Dala je vremena ubojici za bijeg pripremljenim automobilom. Potom je otišla zvati “pomoć”…
Bila je jako vjetrovita i olujna noć; Iako to nije nikakva isprika, vjerojatno i zbog toga su i ekipe koje su došle na mjesto događaja obavile nezapamćeno traljav posao.
Hitna pomoć je, naravno, brzo ustanovila da je čovjek mrtav. No, olako su pretpostavili da se radi o srčanom udaru, očito ne provjeravajući dalje. Tako nisu otkrili ni veliku ranu od metka na leđima! Nevjerojatno je da ni policija i istražitelji nisu otišli dalje od te konstatacije. Zanimljivo je da su s tom konstatacijom s mjesta događaja otišli i istražni sudac i sudsko-medicinski vještak. Tijelo su odvezli pogrebnici. Tek kasnije, sljedećeg jutra, na obdukcionom stolu otkrivena je rana od hica iz vatrenog oružja na leđima. Tad je počela panika i potraga za ubojicom. Ali on je već imao i previše vremena za bijeg.
Međutim i on je počinio grešku. U bijegu iz Selca prema Rijeci – da li zbog uzbuđenosti ili nečeg drugog – imao je prometnu nesreću u Kostreni. Ostavio je automobil i pobjegao. Zanimljivo da ni to nije bilo sumnjivo istražiteljima ili barem nije došlo do njih, iako je moglo biti jako indikativno. Tako su ubojica i “ekipa” ostali skriveni čak sedam godina.
Zbog svih tih čudnih propusta na mjestu ubojstva i u istrazi, svo vrijeme potrage za zločincima ispreplitale su se razne priče i sumnje pa i u policiju, liječnike i sve ostale sudionike. Počelo se pričati o tome da je sve zataškano u tajnoj igri u koju je umiješana droga i vrlo važni ljudi. Zatim se govorilo da se sve prekriva jer su u pozadini neke jako važne osobe iz vojnih krugova i da se radi o poslovima vezanim za tajne misije u vojsci. Sve se rasvijetlilo tek poslije sedam godina, kada je policija ubacila svog “pouzdanika” koji je potajno uspio snimiti priznanje ubojice da mu je ubojstvo platila žrtvina žena.
