Bogati crikvenički povratnik iz Švedske Ljubo Novak ubijen je iz prerađenog lovačkog oružja, vjerojatno skraćene cijevi, s leđa i iz neposredne blizine – saznaje se iz nalaza balističkih vještaka. Analize su u utorak predstavljene na suđenju Mariju Pečaveru (75) iz Selca, kojem se sudi kao glavnom organizatoru naručenog ubojstva na crikveničkom lungomareu u prosincu 1995. godine. Tužitelji tvrde da je on odredio i mjesto na kojem je najbolje da plaćeni ubojica, u zasjedi na osamljenoj obalnoj cesti, sačeka i likvidira žrtvu. I to kad tuda protrči za vrijeme večernjeg džogiranja.
Tako je na koncu i bilo. Po nalazu vještaka, čim je Ljubo Novak protrčao, ubojica se našao iza njega i pucao mu u leđa. Žrtva je odmah pala prema naprijed potrbuške, jer se radilo o moćnom oružju punjenom lovačkom patronom s 12 kugli. Oružje nikad nije pronađeno pa se ne može precizno odrediti udaljenost, kažu vještaci i dodaju: ona iznosi od jednog do najviše tri metra. Najmanja udaljenost od metra jest ako je to oružje bila neka vrsta prerađene kubure. Najveća ako je lovačka puška.
Žrtvi su bila izrešetana leđa i svatko bi očekivao da je to odmah utvrdila Hitna pomoć s medicinskim timom koji je došao po pozivu za pomoć, a potom i istražitelji… Međutim, ne! Oni frapantno olako zaključuju da je Novak umro od infarkta!?
Očito i ne pogledavši tijelo, posebice leđa. Potom dolazi policija, pa istražni sudac i doktor sudske medicine, vještak, te navodno obavljaju očevid. Zaključak je isti: infarkt. Naređuje se da se tijelo prebaci u mrtvačnicu. Do sljedećeg dana ostaje uvjerenje da se radi o infarktu, a dragocjeno vrijeme curi…
Grobar: Kakav infarkt? On je ubijen!
Supruzi ubijenog policajac na saslušanju te večeri u policiji potvrđuje da joj je muž umro od infarkta. Prijatelj ubijenog, koji je sljedeće jutro došao na groblje pripremiti pokop, razgovara s grobarom, spominjući infarkt. Našto mu grobar koji je vozio tijelo s mjesta događaja začuđeno kaže: “Što pričaš? Kakav infarkt? Pa, Ljubi su izrešetana leđa. On je ubijen!”
Nezapamćeni apsurd očito je posljedica katastrofalnog rada članova dežurnih službi te večeri. Čini se da je sve krenulo od pogreške tima Hitne pomoći. Svi ostali sudionici su to olako i pogrešno prihvatili ništa ne provjeravajući, iako su bili dužni obaviti svoj očevid i provjeriti. Tome je, čini se, pridonijela i vremenska situacija. Bilo je to hladnog zimskog dana, tri dana do Nove godine, vrijeme iznimno loše. Puhala je orkanska bura i bilo je jako hladno.
U jednom od nalaza sudsko-medicinski vještak se poziva na tu činjenicu. Kaže da je zbog jako lošeg vremena odlučeno da se pregledi ne rade na mjestu događaja. To se opravdava tvrdnjom da se strahovalo da se nešto po takvu vremenu i prilikama ne propusti.
A propustilo se daleko najvažnije – ubojstvo.
UBOJICA U BIJEGU IMAO PROMETNU NESREĆU PA OSTAVIO AUTO
Tako je zločin ostao neotkriveno do idućeg dana. Ubojica je imao vremena na miru, bez potjere udaljiti se i sakriti. No, i on je napravio grešku na putu prema Rijeci. Od uzbuđenja ili čega već skrivio je prometnu nesreću u Kostreni. Ostavio je automobili i otišao… Čak se i ozlijedio, ali se na to nitko nije osvrtao jer se još nije znalo za ubojstvo. Tako je na koncu ispalo da su grobari prije shvatili što se dogodilo, nego službeno najstručnije i najodgovornije osobe. Zbog svih ovih pogrešaka, ali i ostalih činjenica poslije je trebalo više od osam godina da se dođe do ubojice i ostalih sudionika.
Sve se u životu može dogoditi. Pogotovo kad krene red grešaka koje jedna drugu multipliciraju. Zato ovo šire iznosimo kao primjer da se više ne bi ponavljalo, a odgovorne službe da shvate kako se lavina zla brzo pokreće.
Suđenje je došlo u završnu fazu. Prekinuto je, a nastavlja se 28. svibnja kada bi optuženi Pečaver trebao iznijeti obranu i svoju verziju događaja jer on tvrdi da je nevin i da su ga krivo optužili. Ova dva tjedna dana su da se pripremi obrana okrivljenika, ali i završne riječi obrane i optužbe.
OPTUŽENIK TRAŽIO SUOČENJE S BIVŠOM PARTNERICOM PA ODUSTAO
Na ovoj raspravi je saslušana i jedna nekadašnja optuženikova partnerica. Prethodnog dana ta svjedokinja nije došla na raspravu pa je njen iskaz pročitan. Obrana je najprije tvrdila da je njen iskaz nebitan i nema izravne veze sa slučajem. No, nakon što je pročitan, optuženi Pečaver je tvrdio da je iskaz pun kontradiktornosti i netočnosti. Naglasio je da bi to razjasnio sa svjedokinjom da je došla na suđenje.
Na to je sutkinja Šarić odlučila da se za ponovno pozove i dovede na sud ta žena. Svjedokinja je ostala kod tvrdnji koje je izrekla na ranijim ročištima. Nakon toga je optuženi pozvan da svjedokinji kaže što je htio prethodni dan. No, rekao je samo da je pažljivo slušajući njen iskaz shvatio da se ona ni ranije nije mogla sjetiti ključnih detalja i brkala činjenice pa da nema smisla ni da je sada pita, jer se očito sjeća još manje.
Inače, taj iskaz nije baš nebitan kao što tvrdi obrana. On u nekim dijelovima može ukazivati na motiv. Naime, optuženi i tadašnja supruga ubijenog kroz cijeli postupak tvrde da nisu imali razloga da se riješe žrtve. Naglašavaju da nisu bili ljubavnici dok je Novak bio živ, već da su se zbližili tek poslije njegove smrti i na kraju živjeli zajedno.
Svjedokinja u svojim iskazima govori drugačije: Pečaver je bio u ljubavnoj vezi s Novakovom ženom i dok je on bio živ. Čak je izjavila da je to rekla i samom Novaku i da ju je on žestoko napao na cesti pred ljudima.
Ovo može biti bitno jer iz mnogo stvari rečenih na ovom suđenju ispada da su se Pečaver i njegova ljubavnica, supruga ubijenog, odlučili riješiti se Novaka zato jer je on saznao za njihovu vezu i bojali su se da će ih on ubiti.
