Pred sucima Vrhovnog suda ovog će se tjedna naći slučaj što je šokirao hrvatsku javnost, a posebno zaintrigao žitelje riječke regije. Riječ je o presudi riječkog Županijskog suda iz listopada 2018. godine, kada su osuđeni Hana Budinski (ranije Gržetić, 43) iz Omišlja i Viktor Brnobić (46) iz Kostrene, roditelji dječaka koji je tri godine ranije, u dobi od nepunih deset godina, preminuo od zloćudne bolesti, nakon neliječenja posljedica ne-Hodgkinovog limfoma. Zbog »povrede djetetovih prava«, majka djeteta osuđena je na godinu dana bezuvjetnog zatvora, dok je ocu izrečena kazna od godinu i pol dana zatvora.
Moguća tri ishoda
Vrhovni sud će o presudi za intrigantan slučaj arbitrirati temeljem žalbi na presudu, a termin sjednice zakazan je gotovo tri godine nakon nepravomoćne presude riječkog suda, a šest godina nakon događaja. Suci Vrhovnog suda trebaju donijeti svoju presudu, ocijeniti pravorijek riječkog suda. Moguća su, u biti, tri ishoda; Vrhovni sud može potvrditi prvostupanjsku presudu, preinačiti je (u prvom i drugom slučaju presuda postaje pravomoćna), ili, kao treće, ukinuti presudu i slučaj vratiti na ponovno suđenje.
S obzirom na dosadašnju praksu Vrhovnog suda, vjerojatno se na dan sjednice neće znati kako su odlučili suci najvišeg suda u državi, već će presuda ili rješenje biti dostavljeni strankama za mjesec – mjesec i pol dana. Osim u slučaju da je eventualno u presudi riječkog suda odmah zamijećena neka bitna povreda kaznenog postupka, pa se u takvim situacijama obično presuda ukida, a odluka je poznata već na dan sjednice.
Krivi za neliječenje, ali nisu skrivili smrt djeteta
Hanu Budinski i Viktora Brnobića je, podsjetimo, Županijski sud u Rijeci proglasio krivima da su kao roditelji grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje, ali nije nedvojbeno dokazano, pa nisu za to ni odgovorni, da su tako skrivili njegovu smrt.
Riječko Županijsko državno odvjetništvo smatralo je da je dječak preminuo upravo zbog neliječenja, da je smrt djeteta prouzročena time da su roditelji grubo prekršili djetetova prava na liječenje, što bi automatski za sobom vuklo i najmanju kaznu od tri godine zatvora, pa sve do maksimalnih 15 godina. No, riječki sud nije prihvatio tu inkriminirajuću točku, pozvavši se na mišljenje medicinskih eksperata, vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, da smrt djeteta nije sa sigurnošću posljedica neliječenja, odnosno nije sigurno da bi dijete preživjelo, ostalo na životu i nakon 5. rujna 2015. godine, i da se liječilo na adekvatan način, konvencionalnim metodama suvremene medicine.
Tužiteljstvo: Smrt djeteta posljedica je neliječenja maligne bolesti
Nakon što je vijeće riječkog suda krajem listopada 2018. godine objavilo presudu, i optužba i obrana su najavili da će se žaliti na presudu.
– Smatramo da je optuženike trebalo oglasiti krivima i za stavak 4. kaznenog djela povrede djetetovih prava, jer držimo da je smrt djeteta posljedica neliječenja maligne bolesti – istaknula je tada zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice, najavljući žalbu na presudu. Žalbe su odmah najavili i branitelji optuženih roditelja, a Brnobićev odvjetnik zapitao se i zašto je otac oštrije kažnjen od majke, kojoj je dijete dodijeljeno nakon razvoda. Obrana je na suđenju tražila oslobađajuću presudu, smatrajući da roditelji nisu postupali s neizravnom namjerom, kako su se teretili, a ovo kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom.
Klinika u Avianu
Budinski i Brnobiću se u Županijskom sudu u Rijeci sudilo pod optužbom da su kao roditelji djeteta kazneno djelo počinili u razdoblju od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine, nakon što su liječnici u riječkom KBC-u utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinkovog limfona. Unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili su daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine, pristajući na sve posljedice, navodi optužba.
Teretilo ih se da su na izričiti vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice, te mu onemogućili potrebnu dijagnostičku obradu i liječenje hematološko-onkoloških bolesnika, te uskratili pravo na liječenje. U optužnici se navodi da su drugo mišljenje zatražili tek 1. rujna te godine, kada je u klinici u Avianu u Italiji verificirana dijagnoza akutne limfoplastičke leukemije T-fenotipa, što je očekivani klinički tijek neliječenja T-staničnog ne-Hodkinovog limfoma, pa su i tada odbili liječiti dijete po protokolima službene medicine i konvencionalnim metodama suvremene medicine. U optužnici se navodilo da je uslijed neliječenja došlo do brzog napredovanja zloćudne bolesti i njenog širenja po svim vitalnim organima, što je posljedično dovelo do smrti djeteta 5. rujna 2015. godine.
Obrana: Nema valjanih dokaza za ovakvu optužbu
Suđenje je bilo zatvoreno za javnost, samo je objava izreke presude bila javna, pa nisu poznati detalji s procesa u Rijeci, ali je poznato da obrana otpočetka ima oprečna mišljenja u odnosu na optužnicu.
– Osnovni prigovor obrane jest da nema osnove da dvoje optuženih odgovara za kazneno djelo za koje se tereti, jer za to nema valjanih dokaza – stav je koji se mogao čuti još za rasprave o utemeljenosti optužnice. Na sjednici optužnog vijeća stajališta obrane bila su na tragu ranijih prigovora na optužnicu. Obrana je, među ostalim, prigovarala na manjkavo medicinsko vještačenje koje, po njoj, nije odgovorilo na niz bitnih pitanja, a i obrani nije omogućeno da postavi upite i razjasni neke dubioze. Obrana je tada naglašavala kako nije utemeljena optužba da roditelji nisu poduzimali ništa na liječenju djeteta, već je to bilo na “njihov način”, isticala je da je riječ o specifičnom slučaju, da je od prve dijagnoze do smrti djeteta prošlo tek 29 dana. Obrana je podvlačila svoje stajalište da smrt djeteta nije nastupila zbog roditeljske uskrate adekvatne medicinske skrbi djetetu, već iznimne težine njegove bolesti. Pitanje je da li bi dijete preživjelo kemoterapiju, smatra obrana.
Majka u istrazi isticala da je poduzela sve u okviru nekonvencionalnih metoda liječenja
Obrana je ukazivala i da su, ukoliko su zdravstveni djelatnici i službenici državnih tijela bili uvjereni u ispravnost dijagnoze i životne ugroze djeteta, unatoč protivljenju roditelja i njihove uskrate suglasnosti za provođenje biopsije i posljedične kemoterapije, na osnovu Zakona o zaštiti pacijenata, mogli dječaka podvrgnuti dijagnostičkom i terapijskom postupku.
Majka djeteta u istrazi je poricala da je počinila kazneno djelo za koje se tereti, ističući da je poduzela sve u okviru nekonvencionalnih metoda liječenja dijagnosticiranog karcinoma, uvjerena u potencijalnu uspješnost. Objašnjavala je da je nakon toga, zajedno s bivšim suprugom, pokrenula i konvencionalno liječenje pregledom u Avianu i narudžbom na liječenju u Zagrebu, ali je dijete u međuvremenu preminulo.
Stigla odluka o oduzimanju mališana, ali roditelji s njim otišli u Gorski kotar
Tužna priča odjeknula je u javnosti nekoliko dana prije dječakove smrti. Dječak je dovezen u Dječju bolnicu Kantrida gdje mu je dijagnosticiran rak limfnih čvorova, ne-Hodgkinov limfom. Nakon jednog dana provedenog na Kantridi, roditelji su ga izvukli iz bolnice, potpisavši izlazak uz izliku da žele još jedno mišljenje. Liječnici su ih pokušavali odgovoriti od tog plana, ali ih nisu ih poslušali. Otac Viktor tada je u razgovoru za novine rekao da je želio drugo mišljenje, a liječnicima otvoreno kazao da kemoterapija ne dolazi u obzir.
»Želio sam probati alternativne načine liječenja, samo da mog sina ne ubije kemoterapija«, objašnjavao je tada otac Viktor. Inače, dijete je nakon razvoda roditelja živjelo s majkom, a u danima što su uslijedili preko centara za socijalnu skrb pokrenuti su i postupci za lišavanje roditeljske skrbi. S dječakom su pak roditelji otišli 1. rujna 2015. godine u Aviano, te dobili dijagnozu da je bolest progradirala… Dva dana kasnije stigla je odluka Centra za socijalni rad o oduzimanju djeteta, ali su u međuvremenu roditelji s bolesnim dječakom otišli u Gorski kotar. Djetetu je bivalo sve gore, pozvana je Hitna pomoć, ali nesretnik umro dva sata kasnije.
