Riječka komunalna tvrtka Čistoća dužna je platiti oko 603 eura vlasniku automobila na ime štete koju su na vozilu prouzročili kontejneri za smeće koji su se pomaknuli uslijed naleta jakog vjetra, a nisu bili adekvatno osigurani od pomicanja.
Odlučio je tako Općinski sud u Rijeci koji je ocijenio osnovanom tužbu Riječanina čiji je automobil “opel corsa” oštećen od udara kontejnera na Krasici u veljači 2018. godine. Sud mu je dosudio i zatezne kamate od podnošenja tužbe krajem travnja 2018. godine, te odredio da je Čistoća dužna i namiriti vlasniku automobila parnični trošak u iznosu od 1.642 eura. Presuda nije pravomoćna, na nju postoji pravo žalbe o kojoj će onda arbitrirati županijski sud.
Vlasnik “corse” je u tužbi navodio da je njegov auto oštećen u noći na 22. veljače 2018. godine, u vrijeme kada je auto bio parkiran na uobičajenom mjestu u blizini njegove kuće, na parceli u njegovom vlasništvu. Zbog jakog vjetra, kontejneri za smeće su udarili u auto i pričinili mu štetu od oko 4.547 kuna (603 eura), naveo je u tužbi. Radi saniranja štete obratio se Čistoći, koja ga je uputila na Euroherc, kod kojeg je osigurana od takvih slučajeva. Po uputi Čistoće, vlasnik automobila je Eurohercu predao odštetni zahtjev, no osiguravajuća kuća je utvrdila da je on pravno neosnovan, jer je iz pokrića štete izuzeta šteta od kontejnera ako, među ostalim, “kontejneri nisu mehanički zaštićeni od pomicanja, uslijed jakog vjetra, vezom za podlogu na koju su smješteni, ili barem sa strane ograđeni…” Tužitelj je sudu predložio da donese presudu kako je Čistoća dužna isplatiti 4.546 kuna sa zateznim kamatama od dana događaja.
Vlasnik auta je i izvijestio sud da je Čistoća tek dva mjeseca nakon događaja učvrstila kontejnere za smeće kako je to naveo Euroherc.
Čistoća: Tužbu treba odbiti, nije bilo nikakvog propusta
U odgovoru na tužbu Čistoća je osporavala osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tvrdeći da nije odgovorna za nastanak štetnog događaja, te da su netočni navodi vlasnika auta kako je uzrok događaja propust komunalne tvrtke. Iz Čistoće su obrazlagali da koriste kontejnere koji zadovoljavaju sve standarde, da se redovito kontroliraju i servisiraju, te da se nakon pražnjenja vraćaju na isto mjesto i zaključava kočioni mehanizam. Nije bilo nikakvog propusta, ni protupravnosti. Kako ne postoji uzročno-posljedična veza između štete na vozilu i obavljanja djelatnosti Čistoće, ne može se govoriti o odgovornosti za štetu, pa treba odbiti tužbu, bilo je stajalište komunalne tvrtke. Na tom tragu bilo je i stajalište osiguravajuće kuće, kod koje je Čistoća bila osigurana policom osiguranja. Iz Euroherca su se pitali jesu li uopće kontejneri mogli oštetiti automobil.
No, sud je zaključio da je tužba osnovana i usvojio je tužbeni zahtjev vlasnika automobila.
“Sud je utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja, budući da nije adekvatno mehanički zaštitio od pomicanja posude za otpad, koje su uslijed naleta jake bure udarile u vozilo tužitelja i oštetile ga”, navodi se u obrazloženju presude, u kojoj se dodaje da je vlasnik auta u privatnom aranžmanu popravio vozilo, a onda ga prodao.
Prva presuda ukinuta, ali pravilno utvrđena odgovornost komunalne tvrtke
Presuda kojom je sud dao za pravu vlasniku oštećenog vozila donesena je u ponovljenom postupku, nakon što je ranija presuda ukinuta i slučaj vraćen na novo procesuiranje. Zaključeno je da je i prvom presudom pravilno utvrđena odgovornost Čistoće, ali je bilo nedoumica vezanih za visinu štete i popravak vozila. U ponovljenom postupku provedeno je procjeniteljsko vještačenje vozila. Tim vještačenjem je utvrđeno da je trošak popravka oštećenja po ovlaštenom serviseru oko 1.250 eura, te da je ekonomski neisplativ u odnosu na vrijednost vozila, tj. da je na vozilu nastala totalna šteta (vrijednost vozila na dan događaja bila je 990 eura). Sud je utvrdio osnovanim i opravdanim iznos popravka vozila u zatraženoj visini od 603 eura (4.547 kuna). Sud je zaključio da nema razloga sumnjati u izjavu vlasnika vozila da je otprilike toliko dao za popravak u privatnom aražmanu. No, sud mu je priznao zatezne kamate ne od dana događaja, nego od datuma kada je podnio tužbu, dva mjeseca kasnije.
