U 83. godini preminula je Ikonija Bogetić-Levnajić, bivša dugogodišnja riječka tužiteljica, zamjenica u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci. U subotu je na riječkom groblju Drenova pokopana umirovljena tužiteljica, jedna od najpoznatijih u riječkoj regiji u prva dva desetljeća nakon osamostaljenja Hrvatske.
Ikonija Bogetić-Levnajić postala je snažna riječka tužiteljska poluga nakon što je u listopadu 1996. godine imenovana zamjenicom riječkog županijskog državnog odvjetnika u Rijeci. Potreban bi bio jako veliki prostor i mnogo redaka za navođenje samo značajnijih predmeta i afera u kojima je zastupala optužbu, teških delikata u vezi kojih je rukovodila očevidom ili sudskih procesa na kojima je zastupala optužbu.
No, vjerojatno će ostati najviše zapamćena kako je zastupala optužnicu na suđenju u “aferi Riječka banka”, slučaju u kojem se grupa optuženih teretila da je banku oštetila za vrtoglavih 96 milijuna dolara. U glavnom, prvom sudskom procesu ključne figure od šestero okrivljenih na optuženičkoj klupi bili su Eduard Nodilo koji je trgovao deviznim novcem na svjetskom tržištu i stvarao je gubitke, te bivši predsjednik Uprave Riječke banke Ivan Štokić. Suđenje nije završio onako kako je javnost očekivala, presudom iz travnja 2008. godine samo je Nodilo oglašen krivim na tom suđenju u riječkom Županijskom sudu. Slučaj je ostao zapamćen i po velikim redovima pred zgradom Riječke banke na Jadranskom trgu pred koju su štediše došle podignuti svoj novac, kada se saznalo da je banka ostvarila ogromne gubitke.
Ikonija Bogetić-Levnajić je, među ostalima, zastupala optužbu i u stravičnom slučaju u kojem je u ožujku 2007. godine u stanu u neboderu na riječkoj Vežici ubijeno troje ljudi, dvoje zaručnika i njen otac, nakon čega je zapaljen cijeli stan kako bi se prikrili tragovi monstruoznog zločina. Kolovođa stravičnih ubojstava bio je Ivan Dvorski, zvani Psiho, koji je osuđen na tada maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Na koncu je samo on osuđen za ubojstva, dok su njegova dva kompanjona osuđena za razbojništvo i prikrivanje. U pozadini slučaja bili su dugovi i droga.
Riječka tužiteljica je u sjećanju i po angažmanu u procesuiranju nevjerojatnog riječkog slučaja što se odigrao u stanu na Turniću, gdje su Anka i Alen Lambert mučili i okrutno usmrtili njegovu nevjenčanu suprugu, vežući je i izgladnjujući do smrti u svibnju 2006. godine. Ikonija Bogetić-Levnajić je na suđenju naglašavala da su majka i sin postupali sa stravičnom okrutnošću; na koncu im je izrečena velika kazna, Alenu 30, a majci 32 godine zatvora.
U nizu predmeta tužiteljice Bogetić-Levnajić može se izdvojiti i riječki proces tzv. “bihaćkoj grupi” koja se teretila za međunarodni terorizam i pokušaj ubojstva Fikreta Abdića.
Oni kojima je u sjećanju rad Ikonije Bogetić-Levnajić zasigurno će istaknuti njezinu energičnost u zastupanju predmeta i nepokolebljivo zauzimanje za stajalište da se zločin treba kazniti, a smicalice kojima se služe okrivljenici ne uvažavati. Oni koji su imali prilike češće biti u sudnici kada je ona zastupala optužbu, sjetit će se i snažnih sučeljavanja s nekim odvjetnicima na raspravama; nostalgičari će reći da su, nažalost, takva vremena iza nas.
