– Sve ovo što vidite na štandu je med proizveden u mojem OPG-u. Imam 130 košnica. Živim na Donjim Ćikovićima, ispod grada Kastva, a inače smo seleći pčelari. Selimo s pčelama na Cres, u Gorski kotar, primjerice u Vrbovsko, Crni Lug, pod Risnjak, idemo s njima na Kamenjak… S pčelama preselimo u Ozalj, znamo otići i u Istru. Pa tako imamo med od kadulje sa Cresa, med od kestena iz Ozlja, jelov medun iz Gorskog kotara, primorsku livadu s Kamenjaka, planinsku livadu iz Vrbovskog, bagrem iz Istre… Koja je cijena za teglicu meda? A, to je stvar dogovora, ha, ha… Prodaja ide, ljudi ipak cijene domaći, prirodni, nepatvoreni med.
Koliko proizvedem meda? Ovisi o godini, ova je bila jako “mršava”. Kada zbrojiš troškove, mala je zarada. Ali, eto, mučimo se, borimo se. Baviti se pčelarstvom postaje sve teže. Čovjek je prevario prirodu, svašta joj čini, i posljedice su tu… Da, pčela je sve manje. Teže je njima se baviti, više je bolesti. Ubija ih kemija, prskanje biljaka, nasada pesticidima i čime sve ne. Ali, eto, stvari jesu kakve jesu – zaključio je pčelar i proizvodač meda Gojko Gostović, koji prodaje svoj med u jednoj od adventskih kućica na riječkom Korzu.
