Na sedam godina zatvora osuđen je Davor Peremin (59) iz Zaprešića, oglašen krivim kao jedna od ključnih figura u velikoj hrvatskoj aferi s prijevarama na poker-aparatima temeljem računalnih programa ubačenih u automate za igre na sreću, slučaju u kojoj se on sam okoristio za oko 45,6 tisuća eura. Presudu Pereminu – oglašenom krivim za udruživanje za počinjenje kaznenih djela, računalnu prijevaru i pranje novca – donijelo je vijeće Županijskog suda u Rijeci kojem je predsjedao sudac Domagoj Vučkov. Kako je riječ o kazni većoj od pet godina, automatski mu je produžen istražni zatvor u kojem se nalazi od 1. veljače ove godine.
Sudsko vijeće je odlučilo i da je Peremin dužan na ime imovinsko-pravnih zahtjeva dviju tvrtki oštećenih prijevarama platiti ukupno oko 10,6 tisuća eura, dok su ostale tvrtke sa svojim zahtjevima da im Peremin namiri štetu upućene na parnicu. Određeno je i da se Pereminu na ime imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom oduzimaju oko 3,2 tisuće eura, a oduzima se i iznos od oko 14 tisuća eura ostvaren prodajom automobila čija je kupnja okvalificirana kao pranje novca. Peremen je dužan i naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od oko 8 tisuća eura, od čega se većina odnosi na vještačenja.
Presuda Pereminu, nezaposlenom elektroničaru, dio je procesuiranja skupine u kojoj je inicijalno USKOK optužio 17 okrivljenika za upletenost u makinacije i prijevare vezane za poker-aparate. U međuvremenu je jedan optuženik preminuo, a protiv prve skupine je postupak razdvojen, te okrivljenici iz nje već pravomoćno osuđeni. Peremin, jedna od ključnih figura u cijeloj priči oko prijevara, ne tako davno sjedio na optuženičkoj klupi zajedno sa četvero optuženih koji su osuđeni krajem prošle godine, ali je i protiv njega postupak razdvojen, a on postao nedostupan policiji i pravosuđu, za njim je raspisana i tuzemna i međunarodna tjeralica te europski uhidbeni nalog. Nakon što je više mjeseci bio u bijegu, uhićen je početkom veljače ove godine u Hrvatskoj, na jednoj adresi stanovanja, te smješten u riječki zatvor.
Inkriminacije datiraju od listopada 2010. do kolovoza 2011. godine. Sud je ocijenio dokazanim da se grupa povezala u zajedničko djelovanje nakon što su Davor Peremin i Dražen Šižgorić neovlašteno nabavili računalne programe koji su podešeni za modificiranje izvornog programa instaliranog na matičnim pločama automata za igre na sreću tipa “Gaminator” i “Cobra”, a koji se odnosi na nekoliko igara austrijskog proizvođača. Njih su, kako se navodi u presudi – Davor Peremin, što sam, što u dogovoru s pokojnim Sinišom Đukanovićem i Duškom Pavlekom, zaduženim i za nabavku izmijenjenih računalnih programa, te s drugim nepoznatim osobama – korištenjem posebnog uređaja, programatora, upisali na memorijske kartice koje su tijekom servisiranja automata za igre na sreću ili drugim neutvrđenim prigodama, umjesto postojećih ugradili na matične ploče.
Izmijenjen je izvorni programski kod na matičnim pločama u niz automat-klubova u Hrvatskoj, uz ostalo u Rijeci, Opatiji, Zagrebu, Zadru i Velikoj Gorici. Nakon toga su Peremin, Šižgorić i Zdravko Kovačević osobno koristili tako izmijenjene računalne programe, a u to su upućeni i angažirani i drugi ljudi kao karike u lancu prijevara na automatima, a neki i kao igrači. Oni su imali zadatak u automat klubovima, korištenjem automata za igre na sreću, postupajući sukladno uputama, ostvarivati dobitak. Upućivani su u točno određene automat klubove i točno određene automate, gdje su po uputama nekih glavnih aktera prijevara, nakon što se ostvari dobitak korištenjem određenih algoritama, aktivirali dodatni programski kod. U dijelu igre dupliranja najprije su resetirali izmijenjeni računalni program dvostrukim odabirom crne karte, a onda birali niz karata, redom crvenih, ako se radilo o matičnim pločama tipa “Gaminator”.
Kod matičnih ploča tipa “Cobra” biranje karata je bilo nešto drukčije, ali neovisno o stvarnom slijedu karata. Sljedeći korak je bio ponovni ulazak kroz regularni dio igre u igri dupliranja i dodjeljivanje unaprijed dogovorenih šifri prikazanim kartama na ekranu. Telefonom bi zatim javljali šifrirani prikaz karata, pa bi povratno dobivali kalkulaciju za unos sljedećih pet karata kroz igru dupliranja. Preskočit ćemo sve detalje u prevarama do kojih se dolazilo matematičkim operacijama, ali je bit u tome da su igrači upleteni u prijevaru zatim obavili drugi stupanj aktivacije izmijenjenog računalnog programa. Time je omogućeno predviđanje sljedeće dobitne karte u narednih 30 igara dupliranja, a u konačnici je “igračima” to omogućavalo ostvarivanje sigurnog dobitka.
U presudi se detaljno navedena vremena te casina i automat klubovi u kojima su izvedene makinacije. Za Peremina se, primjerice, navodi da je od studenog 2010. do veljače 2011. godine u casinu u Bujama koristio automate za igru na sreću i makinacijama ostvario dobitak od oko 9,2 tisuće eura. No, u velikoj većini slučajeva su, u skladu s dogovorom i određenim ulogama, bili drugi članovi skupine oni koji su neposredno na automatima ostvarivali dobitke u sklopu prijevarnog plana. Nakon ostvarivanja dobitaka novac su članovi skupine međusobno dijelili, sukladno dogovoru i ulogama, a Peremin je ostvario korist od najmanje 45,6 tisuća eura.
Peremin je oglašen krivim i za pranje novca, na način da je u lipnju 2011. godine u Zagrebu, radi prikrivanja stvarnog izvora protupravno stečenog novca, na ime jedne tvrtke, ali za svoj račun, kupio automobil “volvo XC 90” za iznos od 319 tisuća kuna, odnosno oko 42,3 tisuće eura.
Pri odmjeravanju kazne Pereminu sudsko vijeće mu je olakotnim cijenilo dosadađnju neosuđivanost i narušeno zdravlje.
Otegotnim mu je pak cijenjeno da je iskazao, kako smatra sud, “nevjerojatnu upornost u kršenju zakona” i “utrošio iznimnu veliku količinu kriminalne energije”. Otegotnim mu je cijenjena i velika upornost u pokušaju opstrukcije kaznenog postupka, koja se očitovala u činjenici da je u čak 17 navrata – što osobno, što putem odvjetnika – tražio izuzeće (otklon) predsjednice optužnog vijeća, zamjenice ravnatelja USKOK-a, predsjednika raspravnog vijeća, predsjednika Županijskog suda u Rijeci, njegovog zamjenika, i cijelog suda (posljednje u čak 13 navrata), što je uzrokovalo prekid ili odgodu više sudskih rasprava. Otegotnim mu je cijenjen i bijeg, skrivanje od suda i sudskog procesa. Sud kao opstrukciju suda navodi i da se Peremin u više navrata pozivao na razne bolesti i raspravnu nesposobnost kao razlog nedolaska na sud, što je otklonjeno vještačenjima. Sud je uzeo u obzir i da je simulirao pad u nesvijest (simuliranje sinkope) u dva navrata. Na sudu je odglumio pad u nesvijest, zbog čega je angažirana i Hitna pomoć. Pri odmjeravanju kazne sud je uzeo u obzir i da je Peremin kaznenu odgovornost pokušao izbjeći i lažnim terećenjem djelatnika policije, oštećenih tvrtki, vještaka i USKOK-a.
Presuda nije pravomoćna, na nju postoji pravo žalbe, o kojoj će onda arbitrirati Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
