„Mani je utjelovljivala teatar cijelim svojim bićem“, rekao je intendant Marin Blažević na sinoćnjem otvaranju, kako je rekao, male, ali dragocjene izložbe „Mani u Rijeci“ prije početka premijerne izvedbe „Rastanaka“, predstave prema zadnjem romanu Mani Gotovac što ju je riječki „Zajc“ uprizorio u spomen na svoju intendanticu od 2003. do 2007. godine.
Izložba donosi niz fotografija iz riječkoga razdoblja Mani Gotovac, kratka sjećanja i uspomene njezinih tadašnjih suradnika, kazališne plakate, izbor iz tiska, ali i pogled u osobni život zahvaljujući predmetima koje je posudila njezina kći Katja Gotovac. Jedan se dio izložbe odnosi i na dio života Mani Gotovac koji je bio inspiracijom za roman „Rastanci“.
Mnogi su se tom prigodom prisjetili Mani. Tako se doajenka hrvatskoga glumišta Neva Rošić prisjetila njihova zadnjeg susreta i zadnje kazališne „svađe“ za kamenim stolom u Zatonu Malom. „A s kim sada da se svađam? Fališ mi, Mani.“
Marina Banićević, autorica dokumentarca o Mani, podsjetila je na snažnu uzajamnu naklonost Mani i Rijeke, a Drago Glamuzina govorio je o strasti koju je Mani unosila u sve što je radila. Prisjetio se i zadnjih izmjena u romanu „Rastanci“ prije njegova tiskanja. Iako već sa saznanjem o teškoj bolesti i sa sjenom skorašnje smrti, Mani ni tada nije napuštala njezina strast i životna radost. „Bio je to herojski čin, i koliko god čudno zvučao taj oksimoron, veselo umiranje. Od nje sam to naučio.“
Njezina prijateljica Zdenka Kovačiček istaknula je kako joj je Mani uvijek bila uzor, kako je bila fascinirana njezinim životom, a kada je Mani angažirala Severinu, pomislila je: „Pa Mani je i rokerica! Njen je teatar stvarno beskrajan univerzum.“ Svoje uspomene na Mani podijelio je i njezin prijatelj iz Dubrovnika Andrija Seifried. Tadašnji urednik u „Novom listu“ Branko Mijić podsjetio je na dane njezinog dolaska u Rijeku i promjena što ih je donijela sa sobom. Jolanda Pahor prisjetila se trenutaka iz njezinog privatnog života, kada je prestajala biti intendanticom i postajala brižnom i požrtvovnom bakom svojim unucima.
„Ako postoji netko tko je u sebi nosio iskonski teatar, tko ga je strasno volio i tko je osjećao novine koje tek dolaze, onda je to bila Mani“, rekla je Loredana Gašparović i zaključila kako je Mani puno toga ostavila Rijeci, ali prije svega Riječke ljetne noći kojima je kazalištu prva otvorila i prostor na moru.
