Vijeće Županijskog suda u Rijeci osudilo je na 20 godina zatvora Čedu Budisavljevića (60), a na 15 godina zatvora Radomira Narančića (58), zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a Budisavljevića i zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Sudilo im se u odsutnosti, nalaze se u Srbiji. Među optuženima je ranije bio i Milan Mirić (76), ali je u travnju ove godine riječko Županijsko državno odvjetništvo odustalo od njegovog kaznenog progona.
Budisavljević i Narančić su oglašeni krivima za stravična događanja od 21. kolovoza do 21. listopada 1991. godine na području Ličkog Osika i Široke Kule, za vrijeme oružanog sukoba regularnih snaga Hrvatske vojske i policije s paravojnim postrojbama pobunjenog srpskog stanovništva i jedinicama tzv. JNA, nakon što je na području okupiranog Ličkog Osika, Široke Kule i okolnih mjesta uspostavljena civilna i vojna vlast tzv. SAO Krajine sa sjedištem u Teslingradu, kako je tada preimenovan Lički Osik. Radomir Narančić je tada bio zapovjednik tzv. Odelenja milicije Teslingrad, a Budisavljević njegov zamjenik i ujedno zapovjednik specijalne jedinice tzv. Odelenja milicije.
Bili su odgovorni za primjenu ratnih i humanitarnih propisa međunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti civila. Iako su imali saznanja da pripadnici njihovih postrojbi odvode i zatvaraju civilno stanovništvo, pretežito hrvatske nacionalnosti, kao taoce, u čemu je Budisavljević osobno sudjelovao, kako bi ih se koristilo za navodnu razmjenu, te ih smještali u zatvor Odelenja milicije Teslingrad, u podrumskim prostorijama Društvenog doma u Ličkom Osiku, nisu ništa poduzeli da takvo nedopušteno postupanje spriječe i suzbiju, a počinitelji otkriju i kazne.
Dopustili su da njihovi podređeni nastave s takvom praksom, pa su tako protuzakonito zatvorili 13 civila, od kojih i maloljetnika, a u zatvoru su te osobe fizički i psihički zlostavljane. Zarobljenici su i tjerani na prisilni rad, tijekom kojeg su prikupljali i odvozili smeće iz Ličkog Osika te kopali grobove. Sve je to bilo do 13. listopada 1991. godine, kada su njima podčinjeni pripadnici Teritorijalne obrane Teslingrad i Odelenja milicije Teslingrad odveli na neutvrđeno mjesto troje civila, gdje su ubijeni, a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Deset civila, među kojima i maloljetnik, odvedeni su pak do jame “Golubinjača 2”, gdje su usmrćeni iz vatrenog oružja, nakon čega su njihova tijela bačena u jamu.
Čedo Budisavljević je oglašen krivim i za ratni zločin počinjen u isto vrijeme i na istom području, nakon što je između 14. i 18. rujna 1991. godine Nikola Klobučar, kao pripadnik 32. satnije Hrvatske vojske (ZNG), u ime Kriznog štaba Like, s istaknutom bijelom zastavom i bez osobnog naoružanja u zapovjedništvo Odelenja milicije Teslingrad donio i isporučio pisani odgovor o razmjeni zarobljenika i civila. Najprije ga je dao zatvoriti u prostorijama milicije u Ličkom Osiku. Unatoč dopisu Kriznog štaba Like, nije ga pustio na slobodu, već je, uz njegovo znanje i odobrenje, odveden s ostalim zatvorenicima do jame “Golubinjača 2”, gdje je ubijen iz vatrenog oružaj i bačen u jamu.
Početno su u prvoj točki optužnice bila navedena imena još četvero ubijenih civila, ali se ispostavilo da je za taj zločin Čedo Budisavljević osuđen na Višem kaznenom sudu za ratne zločine u Beogradu. Najprije je dobio 12 godina zatvora, a onda je pravomoćno osuđen na 13 godina.
Protiv Milana Mirića, koji je bio zapovjednik Teritorijalne obrane Teslingrada, tužiteljstvo je odustalo od optužbe zbog nedostatka dokaza. Zaključeno je kako iskazi svjedoka na suđenju i prikupljena dokumentacija ukazuju da nema dovoljno dokaza da je sigurno mogao znati o nelegalnim postupcima pojedinih pripadnika Teritorijalne obrane, konkretno “Kuljske čete”. Pojedinci označeni kao direktni počinitelji zločina bili su pod direktnim zapovjedništvom drugih čelnih ljudi u organizaciji Teritorijalne obrane, pa je njihovo postupanje moglo ostati nepoznato Milanu Miriću, zaključilo je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci koje ga je ekskulpirao za zločin kojim se ranije teretio optužnicom.
Presuda nije pravomoćna, na nju postoji pravo žalbe.
